Ksiandza aryštavali za adno, a aštrafavali za druhoje
Načalnik milicyi hramadzkaj biaśpieki Maskoŭskaha RAUSu Vasil Lizun aštrafavaŭ ksiandza Antonija Kočku na 62 tysiačy rubloŭ. «Nakolki ja razumieju, ksiondz musić źjechać u Polšču».
Načalnik milicyi hramadzkaj biaśpieki Maskoŭskaha RAUSu Vasil Lizun aštrafavaŭ ksiandza Antonija Kočku na 62 tysiačy rubloŭ. «Nakolki ja razumieju, ksiondz musić źjechać u Polšču».
— Antonijem Kočkam byli parušanyja praviły znachodžańnia zamiežnych hramadzianaŭ u Biełarusi, – raskazaŭ nam Vasil Kuźmič. – Častka 1 artykułu 185 Kodeksu pra administratyŭnyja pravaparušeńni praduhledžvaje štraf da 20 bazavych vieličyniaŭ. Ale, zvažajučy na stały viek parušalnika, ja vypisaŭ jamu tolki dźvie bazavyja vieličyni – 62 tysiačy. Sam Kočka vinu pryznaŭ. Nakolki ja razumieju, ksiondz musić źjechać u Polšču.
Nahadajem, što pieršapačatkova ksiandza mielisia štrafavać za inšuju pravinu. Jašče 22 vieraśnia Kočka byŭ prajezdam u Miensku i pravioŭ bohasłužeńnie ŭ kaściole śviatych Symona i Aleny. Adrazu paśla hetaha da jaho padyšli ludzi ŭ cyvilnym i paviedamili, što jon «parušyŭ zakon «Pra svabodu sumleńnia i relihijnych arhanizacyj». Reč u tym, što spadar Anton jak hramadzianin Polščy moža vieści słužby ŭ inšym kaściole tolki z dazvołu Kamitetu pa relihijach i nacyjanalnaściach. Takim čynam, sastarełaha ksiandza dastavili ŭ RAUS, dzie ŭručyli paviestku ŭ sud Maskoŭskaha rajonu na 28 vieraśnia.
U paznačany čas karespandent «Kamsamołki» razam ź inšymi žurnalistami byŭ u sudzie. Ale słuchańnie ź niavyśvietlenych pryčynaŭ nie adbyłasia. A ŭ kancylaryi sudu zajavili, što «pra takuju spravu ŭvohule nia čuli».
I voś – štraf. Užo nie za «malitvu biez dazvołu», a za parušeńnie praviłaŭ rehistracyi. Jak tak? Pra heta my pacikavilisia ŭ načalnicy adździełu pa spravach relihij i nacyjanalnaściaŭ Mienharvykankamu Ały Rabicavaj.
— Ničoha ja vam kamentavać nia budu! – adkazała Ała Mikałajeŭna. — Tamu što mnie zaraz niama kali!
Tym časam Anton Kočka viarnuŭsia ŭ viosku Zamoście Słuckaha rajonu, dzie słužyŭ apošnija 15 hadoŭ. Źviazacca ź im nie ŭdałosia. Ale ŭ vioscy kažuć, što ksiandza abaviazali źjechać u Polšču. Chto budzie vieści słužby ŭ 380-hadovym kaściole Śviatoj Barbary, tutejšyja žychary pakul nia viedajuć.
— My ŭžo dumali, naš Janavič znoŭku da Papy Rymskaha pajechaŭ! – kažuć u zamościeŭskaj kramie. – Jon ža hady čatyry tamu jeździŭ tudy na svajoj mašynie i pryvioz zdymak Jana Paŭła II ź jahonym aŭtohrafam!..
❏
Na fota – zamok na dźviarach zamościeŭskaha kaściołu. Frahment fota K. Šastoŭskaha, Radzima.org
Kamientary