Hraf Babrynski, kali ŭ Vilniu pryjazdžaŭ miryć tut nacyi i byccam by baranić «ruskaje nasielenije» ad palakaŭ, nie adazvaŭsia ni razu ab žyvych biełarusach, a potym pajechaŭ na viačeru, zroblenuju jamu palakami, i biełarusy byli tam tolki… lokai, što padavali stravy i šampanskaje.
Sapraŭdny piarepałach vyklikała biaskryŭdnaja inicyjatyva apazicyi zanieści pietycyi‑patrabavańni Łukašenku. Užo za paru hadzinaŭ da mierkavanaha prychodu ludziej rezidencyju ačeplivali z usich bakoŭ ščylnyja łancuhi z socień «ludziej u błakitnym». Školnikam, jakija razam z nastaŭnicami kročyli na śpiektakl u Teatr junaha hledača, taksama pryjšłosia iści ŭ abchod vulicami Lenina dy Pieršamajskaj.
Kamientary