Viadomamu biełaruskamu paetu, prazaiku i hramadska-palityčnamu dziejaču Uładzimiru Niaklajevu spaŭniajecca 80 hadoŭ. Aficyjnaj dataj jubileju zhodna z dakumientami źjaŭlajecca 9 lipienia, adnak sam litaratar adznačaje svoj sapraŭdny dzień naradžeńnia 11 lipienia.

Jubilej paet sustrakaje ŭ čarhovaj vymušanaj emihracyi ŭ Polščy.
Z nahody 80‑hodździa tvorcy 11 lipienia va Urocłavie, u dvoryku Nacyjanalnaha instytuta imia Asalinskich, adbudziecca tvorčy viečar Niaklajeva. Padčas sustrečy prahučać pieśni na vieršy jubilara, a taksama projdzie prezientacyja jaho novych knih — zbornika apaviadańniaŭ «Śviataja krynica» (na biełaruskaj i polskaj movach) i knihi dramatyčnych paemaŭ «Litviny».
Uładzimir Prakopavič Niaklajeŭ naradziŭsia ŭ 1946 hodzie ŭ Smarhoni ŭ siamji rasiejca i biełaruski. Dziacinstva budučaha paeta prajšło ŭ staražytnym miastečku Kreva, jakoje stała jaho hałoŭnym tvorčym jakaram i «asabistym kosmasam».

U maładości Niaklajeŭ zajmaŭsia muzykaj i boksam.
Pieršuju prafiesiju abraŭ dalokuju ad litaratury — u 1966 hodzie skončyŭ Mienski elektratechnikum suviazi, paśla čaho pracavaŭ suviazistam na Poŭnačy i ŭ Sibiry, a pa viartańni ŭ Miensk — radyjomiechanikam.
Paźniej jon zavočna skončyŭ fiłałahičny fakultet Mienskaha piedahahičnaha instytutu i navučaŭsia ŭ Litaraturnym instytucie ŭ Maskvie.
Pieršyja vieršy pisaŭ pa-rasiejsku, ale padčas vučoby całkam pierajšoŭ na biełaruskuju movu.
Z 1972 hoda pracavaŭ u žurnalistycy. Z 1978 hoda — staršy redaktar hałoŭnaj redakcyi litaraturna-dramatyčnych prahram Biełaruskaha telebačańnia, z 1987 hoda — hałoŭny redaktar časopisa «Krynica», štotydniovika «Litaratura i mastactva».
Uładzimir Niaklajeŭ uznačalvaŭ bujnyja litaraturnyja abjadnańni krainy: byŭ staršyniom Sajuzu biełaruskich piśmieńnikaŭ (1998—2001) i Biełaruskaha PEN-centru (2005—2009).
Emihracyja
Naprykancy 1990‑ch hadoŭ kiraŭnictva Sajuzu biełaruskich piśmieńnikaŭ razam ź Niaklajevym adkryta vystupiła suprać padpisańnia damovy ab stvareńni Sajuznaj dziaržavy Biełarusi i Rasiei. Praz palityčny cisk u 1999 hodzie paet vyjechaŭ ź Biełarusi, žyŭ u Polščy i Finlandyi. Viarnuŭsia na radzimu ŭ 2003 hodzie paśla śmierci Vasila Bykava.
U 2010 hodzie Niaklajeŭ uznačaliŭ hramadskuju kampaniju «Havary praŭdu» i vyłučyŭ svaju kandydaturu na prezidenckich vybarach.
U dzień hałasavańnia, 19 śniežnia 2010 hoda, na jaho inicyjatyŭnuju hrupu pa darozie na płošču byŭ ździejśnieny napad siłavikoŭ. Paet byŭ žorstka źbity i špitalizavany z čerapna-mazhavoj traŭmaj, adkul nočču jaho hvałtoŭna zabrali ŭ SIZA KDB. Byŭ asudžany na 2 hady pazbaŭleńnia voli z adterminoŭkaj pa abvinavačańni ŭ arhanizacyi dziejańniaŭ, što hruba parušajuć hramadski paradak. U 2013 hodzie jaho vyzvalili ad adbyćcia pakarańnia.
Paśla vychadu z apazicyjnych struktur u 2015 hodzie stvaryŭ ruch «Za dziaržaŭnaść i niezaležnaść Biełarusi». U 2020 hodzie aktyŭna padtrymaŭ pratesty i byŭ udzielnikam šmattysiačnych maršaŭ u Miensku. Kančatkova pakinuŭ Biełaruś u lutym 2022 hoda paśla pačatku poŭnamaštabnaj vajny va Ukrainie.
Ciapier žyvie va Urocłavie.
Tvorčaja spadčyna
Uładzimir Niaklajeŭ źjaŭlajecca aŭtaram dziasiatkaŭ paetyčnych zbornikaŭ, paem, ramanaŭ («Łabuch», «Aŭtamat z haziroŭkaj ź siropam i biez», «Hej Ben Hinom»).
Jaho tvory pierakładzieny na mnohija jeŭrapiejskija movy.
Łaŭreat šmatlikich uznaharod i premij. Naminant na Nobieleŭskuju premiju 2011 hoda.
Kamientary
[Zredahavana]