Jak žyvie biełaruskaja siamja ŭ Kanadzie + foty
Maładaja biełaruskaja siamja: Alaksiej (37 hadoŭ), Volha (34 hady) i troje dziaciej — Safija (5), Piatruś (2,5) i Paŭlik (7 miesiacaŭ).
Alaksiej Parecki naradziŭsia ŭ Minsku, u siamji supracoŭnika Fiłarmonii. Skončyŭ Instytut kultury, pracavaŭ y Prezidenckaj biblijatecy Doma ŭrada. Padčas navučańnia ŭ instytucie vyjhraŭ hrant na navučańnie ŭ ZŠA, dzie skončyŭ univiersitet Śviatoha Jana pa śpiecyjalnaści «biblijatečnyja i infarmacyjnyja technałohii». Z 2002 u Kanadzie. Pracuje ŭ bujnoj strachavoj kampanii infarmacyjnym analitykam, paralelna navučajecca ŭ
Volha naradziłasia ŭ Minsku, skončyła BDU pa śpiecyjalnaści «biełaruskaja mova i litaratura». Chobi — kalihrafija. Paśla zakančeńnia krychu pracavała nastaŭnicaj u škole, potym buchhałtarkaj u pryvatnaj firmie. U Kanadzie z 2007. Chatniaja haspadynia.
Alaksiej: «U Kanadu trapiŭ užo paśla zakančeńnia ŭniviera ŭ
Volha: «Za miežy krainy ja nie źbirałasia. Ja naahuł nie avanturnaja. Mnie patrebna ŭsio dakładna ŭzvažyć — za, suprać. Dyj Biełaruś vielmi lublu. Ale z Alaksiejem udałosia chutka» (śmiajecca).
Siamja žyvie ŭ čatyrochpaviarchovym budynku u vielmi pryhožym miescy pad nazvaj Lebiadzinaja vioska ŭ rajonie Chaj-parka. Takaja cichaja zatoka niepadaloka ad serca horada, Daŭntaŭna. Da voziera Antarya — 8–10 chvilin pieššu, da parka — stolki ž. Da viadomaj viežy SN Tower — taksama niedaloka. Kram pablizu niama, ale heta nie prablema — niekalki chvilin na mašynie — i ty na vulicy Błur, na jakoj kram na luby hust.
Alaksiej: «Žyviom tut 4 hady. Budynak kaapieratyŭny. Heta značyć, niama ŭłaśnika. Ludzi, jakija žyvuć tut u kvaterach, płaciać ipateku za budynak, a kali vypłaciać, pryblizna praz paŭtara hoda, to buduć płacić tolki za absłuhoŭvańnie. Ale nabyć kvateru va ŭłasnaść nie ŭdasca. Voś taki kaapieratyŭ. Jakaja karyść? Zvyčajna ŭ hetym rajonie trochpakajovyja kvatery jak u nas (dźvie spalni i haścioŭnia), kaštujuć 1300–1400 dalaraŭ za miesiac, a to i bolej. My płacim 900. Jość i haraž u susiednim budynku.
Volha: «Jość niekalki budynkaŭ pablizu, taksama kaapieratyŭnyja, dzie kvateru nabyć možna. U Kanadzie varyjantaŭ z žytłom šmat».
Baćki ciapier nie pracujuć, bo troje małych, jakija naradzilisia ŭžo ŭ Kanadzie, patrabujuć štochvilinnaj uvahi.
Volha: «Kali naradziŭsia Paŭlik, Alaksiej aficyjna pajšoŭ u apłačany adpačynak pa dohladzie za dziciom, bo jon pracavaŭ i moh atrymlivać hrošy pa strachoŭcy. Ja tut nie pracavała, tolki padpracoŭvała. Tre' było dziećmi zajmacca».
Alaksiej: «Tak, ja ŭ dekrecie (śmiajecca). Atrymlivaju finansavuju dapamohu ad dziaržavy, plus na dziaciej hrošy dajuć. Z usimi vypłatami atrymlivajecca 2500 na miesiac. Heta mienš, čym ja atrymlivaŭ na pracy, ale žyć možna. Kali dadać jašče pazyku, jakuju ja atrymaŭ na navučańnie ŭ
Jany chacia i źjechali ź Biełarusi, ale nie vyklučajuć, što kaliści viernucca, bo padzima zaŭsiody ŭ sercy. Pamiž saboj imknucca razmaŭlać
Alaksiej: «Ja vielmi sumuju pa domie, i my nie pakidajem nadziei viarnucca ŭ Biełaruś. Ale nie pry ciapierašniaj uładzie i ekanamičnym stanoviščy. U Kanadzie atrymlivajecca być samomu sabie haspadarom, čaho nie skažaš pra Biełaruś. Amieryka navučyła mianie
Volha: «Viadoma, brakuje rodnych, ale z małymi nie zasumuješ. Dyj biełarusy z našaha hramadskaha centra nie daduć zasumavać (śmiajecca). Dziakuj Bohu, što jość miesca ŭ Taronta, dzie možna pačuć biełaruskuju movu, paŭdzielničać u mierapryjemstvach, karaciej, duchoŭna adpačyć».
Žadajem usim biełarusam zdaroŭja, bolej uśmiešak, kab i na Baćkaŭščynie ludzi chutčej adčuli sapraŭdy volnaje pavietra. Žyvie Biełaruś!
* * *
A jašče Alaksiej Parecki śpiavaje ŭ biełaruskim chory Taronta «Javarovy ludzi». Na hetym videaklipie jon siadzić pasiaredzinie, z dvuma dziećmi na rukach:
Raskazvajcie taksama pra svajo žyćcio-byćcio, dasyłajcie foty.
Kamientary