Šeść dzion z čałaviekam-mifam, čałaviekam-arkiestram i prosta čałaviekam Enia Marykone.
Aŭtarka 34mag.net amal tydzień pratusavałasia z ołdskulnym hienijem, spadarom Enia Marykone, u jakaści pierakładčycy. Niahledziačy na svoj uzrost i reputacyju tyrana, dziadula Enia daje mahčymaść nie tolki znajści ź im supolnuju movu, ale i padsłuchać niekatoryja razmovy, jakija datyčać strachaŭ Maestra i jaho ŭražańniaŭ ad Biełarusi.
«Heta biarozy?»
My pryjazdžajem u aeraport a dziasiataj ranicy. Ja mušu sustrakać samoha kampazitara, jaho žonku, syna i mieniedžara, akramia taho, damovicca z hruzčykami, kab tyja adnieśli ich valizy da mašyny. U valizach noty, a dakładniej partytury da kancertu, jaki Maestra budzie davać razam z Prezidenckim arkiestram i choram Biełteleradyjokampanii.
Tabło ŭ VIP-zale aeraporta pakazvaje, što samalot z Kijeva, dzie Marykone vystupaŭ napiaredadni, pryziamliŭsia, i ja vyciahvaju z avośki arkuš papiery ź imiem mieniedžara, kab nie kampramietavać bosa.
Čuju kroki, baču babulu, jakaja padymajecca pa prystupkach. «Zvyčajnaja biełaruskaja babula», — dumaju ja i, nie pavitaŭšysia, čakaju ŭbačyć znajomaha čałavieka ŭ akularach.
Babula praciahvaje mnie ruku: «Buongiorno!» — i za joj vypłyvajuć dvoje mužčyn i dziadula, jaki nijak nie reahuje na majo vitańnie. Ja pravodžu ich na kanapu i tłumaču, što treba pačakać, pakul mytnia pravieryć bahaž, a pamiežniki – pašparty.
Stary hladzić na mianie suvora, jak ksiondz na hrešnika, jon razvaliŭsia na kanapie i pierapytvaje ŭ žonki, što ja skazała. Spačatku ja pierajmajusia z-za svajoj italjanskaj, paśla prosta razumieju, što dziedu 85 i jon, miakka kažučy, hłuchavaty.
Paśla ŭsich kantrolaŭ i ahladaŭ my vychodzim z našaha aeraporta-łabirynta i siadajem u čorny mers. Kiroŭca dziadzia Piecia viazie nas u hatel.
Dziadula Enia padajecca niešmatsłoŭnym, niezadavolenym i vielmi stomlenym. Pa darozie z aeraporta jon upieršyniu źviartajecca da mianie. «Heta biarozy?» — pytaje jon, nazirajučy za piejzažam. Kali bieraźniak zakančvajecca i pačynajucca pryharadnyja budynki, jon zapluščvaje vočy i zasynaje.
U hateli nas čakaje niejki čuvak z kamieraj i mikrafonam. Arhanizatary sprabujuć spynić zdymki, na što my čujem: «My ź dziaržaŭnaha telebačańnia!» Dzied daje intervju, nie źniaŭšy kapieluša. Jaho syn i mieniedžar nie razumiejuć, što adbyvajecca. Paśla niadoŭhaj sprečki ŭsie razychodziacca, ja pravodžu dziadulu da jaho numara, raźvitvajusia. Iznoŭ cišynia ŭ adkaz.
«My ŭsie pajedziem adsiul nachier!»
Na nastupny dzień pračynajusia a šostaj ranicy, kab svoječasova pryjści da hatela, adkul my rulim u Pałac Respubliki. Vyjazdžajem pa raskładzie a 8:00. Užo 7:59, łobi pustuje, ja maralna rychtujusia.
Strełka hadzińnika pieramiaščajecca na 8:00, adkryvajucca dźviery lifta, i Maestra sustrakaje mianie ŭśmieškaj i davoli dziŭnym pytańniem: «A kolki ty važyš?». — «45». — «U nas jość mindal, tam šmat žaleza i kałoryj, častujsia», — i jaho žonka prapanoŭvaje mnie žmieniu arechaŭ.
Kali my padjazdžajem da Pałaca Respubliki, jany pytajucca ŭ mianie pra stratehičnaje značeńnie budynka i łaskava nazyvajuć jaho «maŭzalejem». Akazvajecca, heta nie naša prydumka, a ahulnaje ŭražańnie.
Arkiestr sustrakaje dziadulu spačatku cišynioj, paśla skrypačy pačynajuć hrukać smyčkami pa piupitrach: heta ŭ ich zamiest apładysmientaŭ.
Maestra i ja siadajem pierad arkiestram i słuchajem repietycyju, jakuju pravodzić pamočnik Enia maestra Andzelma, žvavy dziadok z uśmieškaj da vušej i niezvyčajna dobrymi vačyma. Na pieršaj kampazicyi vyśviatlajecca, što častki muzykantaŭ niama, instrumientaŭ nie chapaje.
Enijo padskokvaje z kresła i pačynaje łajacca. «My ŭsie pajedziem adsiul nachier, kali zaŭtra nie budzie ŭsich instrumientaŭ!» — što ja ŭ łahodnaj formie pierakładaju kiraŭniku arkiestra. Vyśviatlajecca, što naš Prezidencki arkiestr — heta maleńki arkiestryk, i dla taho kab vykanać patrabavańni italjancaŭ, jany zaprasili dadatkovych muzykantaŭ z teatraŭ.
Nasamreč, jon «prosta chacieŭ pakazać, što varty pašany» — ja padsłuchoŭvaju heta ŭ mašynie, kali advodžu jaho na abied.
Pa abiedzie my siadajem na tyja ž kresły, u arkiestry papaŭnieńnie – niekalki pierkusijanistaŭ i dva kantrabasisty. Maestra spakajnieje. Repietycyja praciahvajecca. Pieršyja skrypki hladziać na mianie i ŭśmichajucca: zdajecca, dziadula zasnuŭ.
Paśla ja zaŭvažaju, što jon prosta zapluščyŭ vočy i ŭvažliva słuchaje arkiestr. Niekalki razoŭ Marykone spyniaje ihru, bo «arfa syhrała sol zamiest sol-dyjez» ci «truba prapuściła notu».
Ja ździŭlajusia, jak jon čuje ŭ hetym muzyčnym verchale takija drobiazi, kali jon nie čuje taho, što ja kažu jamu, i pierapytvaje ŭ mianie ŭsio pa dva razy. Na pierapynku baču la zały svajho byłoha adnakłaśnika, jakija pracuje miedbratam.
«Skazali, my pavinny być pobač, na vypadak, kali z vašym starym štości zdarycca», – uśmichajecca jon.
Praciah čytajcie tut.
Ciapier čytajuć
U Vieniesuele budzie nie prosta vyzvaleńnie palitviaźniaŭ, a amnistyja, pryčym za ŭsie hady. A miascovuju «amierykanku» pieratvorać u hramadskuju prastoru
U Vieniesuele budzie nie prosta vyzvaleńnie palitviaźniaŭ, a amnistyja, pryčym za ŭsie hady. A miascovuju «amierykanku» pieratvorać u hramadskuju prastoru
Ahientka Kardaš vykarystoŭvała seks, kab źbirać infarmacyju pra kalinoŭcaŭ i zavierbavać ukrainskaha kamandzira. A kurataru KDB pisała pra jaho: «Moj łoch»
Kamientary