Futbalist Srdžan Astojič, jaki niekalki siezonaŭ vystupaŭ za biełaruskija kłuby «Homiel» i «Šachcior», raskazaŭ ab svaim žyćci ŭ našaj krainie.
«Mianie ździŭlała, što ŭ Homieli i Minsku na travie možna sustreć takija malunki i nadpisy z kvietak, što heta Centralny rajon. Ci prosta nazva horada.
A jašče mnie padabalisia płakaty «Ja lublu Biełaruś!» Heta vydatna. Chaču, kab i ŭ Sierbii było takoje. Ale ŭ nas nielha. Mohuć abvinavacić u nacyjanaliźmie. Choć ja lublu i inšyja narody i ŭsich pavažaju. Ale čamuści nielha kazać, što ja lublu svaju krainu.
Naprykład, ja na staroncy ŭ fejsbuku napišu status «Ja lublu Sierbiju!» I adrazu pačnucca niehatyŭnyja kamientary. Maŭlaŭ, što ja nacyjanalist abo fašyst. Adrazu spytajuć, što ja kankretna maju na ŭvazie. Bajusia ŭjavić, što b pačałosia, kali b u nas paviesili płakaty «Ja lublu Sierbiju!»
Poŭnuju hutarku z bramnikam «Biežanii» Srdžanam Astojičam čytajcie na by.tribuna.com.
Ciapier čytajuć
Alaksandr Nadsan pieršy raz pryjechaŭ u Biełaruś paśla saraka hadoŭ emihracyi. Minskaja moładź niečakana znajšła ŭ im toje, čaho nie bačyła ŭ svaich baćkach
Alaksandr Nadsan pieršy raz pryjechaŭ u Biełaruś paśla saraka hadoŭ emihracyi. Minskaja moładź niečakana znajšła ŭ im toje, čaho nie bačyła ŭ svaich baćkach
«Kali i pryjedu ŭ Biełaruś, to ŭžo jak turyst». Arhienciniec chacieŭ zrabić biznes u Biełarusi, ale jaho vysłali za drabiazu. Ciapier dazvolili viarnucca, ale jość niuans
Kamientary