“Paryž, ja lublu ciabie” – kanskaja kinazborka ŭ Miensku
Zbornik karotkametražak ad słynnych režyseraŭ, dzie jany pryznajucca ŭ lubovi da Paryžu
Paryž, ja lublu ciabie (Paris, je t'aime)
Francyja – Niamiečyna – Švajcaryja – Lichtenštejn, 2006, kalarovy, 116 chv.
Režysery: Aliŭje Asajas, Frederyk Abiurten, Hurynder Čadcha, Silvejn Šame, braty Koen, Izabel Kakset, Ŭes Krejven, Alfonsa Kuaron, Žerar Depardjo, Krystafer Dojł, Ryčard Łahravenies, Vinčenca Natali, Alaksandar Pejn, Bruna Padalides, Ŭołter Seles, Oliver Šmic, Nabuchira Suŭa, Danieła Tomas, Tom Tykvier, Has Van Sent, Emanuel Bienbihi
Roli vykonvajuć: Fłorens Miuler, Bruna Padalides, Łejła Biehci, Kirył Deskurs, Styŭ Bušemi, Miranda Ryčardsan, Žuljet Binoš, Leanor Ŭołtynh, Ŭiljam Defo, Nik Nołte, Mahi Džylenhaał, Bob Hoskinz, Ełajdža Vud, Ŭes Krejven, Natali Portman, Džyna Roŭłandz, Žerar Depardjo, Fani Ardan
Žanr: Meladramatyčnyja, paradyjnyja j strašnyja karotkametražnyja eciudy
Adznaka: 7 (z 10)
Karotkija eciudy ad 20 režyseraŭ, jakija pryznajucca ŭ lubovi da Paryžu. Mužčyna znajšoŭ žančynu svajoj mary – pad kołami ŭłasnaha aŭto, junak zakachaŭsia ŭ musulmanku, niania śpiavaje adnu kałychanku j synu – i dziciaci svaich pracadaŭcaŭ, pryvid Ŭalda daje parady zakachanamu, a para mimaŭ žyvuć u ładzie la Ejfelevaj viežy.
U kožnaha rajonu svaja historyja – i hetyja historyi pieravažna liryčnyja. Manmartr, Ciuilry, mohiłki Per-Łašez (vybar Ŭesa Krejvena). Praciahłaść eciudu nie pieravyšaje 10 chvilinaŭ – i tamu my bačym zaviazki luboŭnych stasunkaŭ – ci ramantyčnyja zaviaršeńni (jak u historyi mužčyny, jaki vyrašyŭ zastacca z chvoraju žonkaj).
“Paryž, ja lublu ciabie” – karcina lohkaha podychu, źniataja, pieravažna ŭ adnoj stylistycy – niahledziačy na strakataść imionaŭ. Svaj firmovy počyrk prademanstravali tolki braty Koeny, Tom Tykvier i Vinčenca Natali.
Zhodna voli bratoŭ Koenaŭ – Styŭ Bušemi traplaje ŭ skandalna-hrateskovuju historyju na stancyi paryskaha metro. Tom Tykvier zrabiŭ lichamankavy kanśpiekt kachańnia ślapoha junaka j aktrysy. A Vinčenca Natali pazyčyŭ Ełajdža Vuda z “Horadu hrachoŭ”, kab ažanić jaho z seksapilnaj vampirychaj.
Ale kinazbornik cełasny. Paryž 2006-aha – heta horad z “barmenam”-Depardjo i Fani Ardan, jakaja daje apošni spektakl, z turystami-amerykancami, francuskimi musulmanami j afrykancami. A ŭ apošniaj naveli zamorskaja paštaljonka raptam pryznajecca Paryžu ŭ lubovi.
I horad na hetuju luboŭ adkazvaje.
Miłaje, ciopłaje j nieabaviazkovaje vidovišča. Lohkija, liryčnyja, kranalnyja, ale nie hienijalnyja, aŭtarskija eciudy.
Ciapier čytajuć
Śpiecsłužby atrymali dostup da pierapiski ŭ Signal, choć sama prahrama ŭžo była vydalenaja. Toje samaje mahło być i z TH. Jak tak i jak zaścierahčysia?
Kamientary