«Usie, chto chacieŭ, pracu znajšli». Jak žyvuć biełaruskija ajcišniki ŭ Łatvii
Devby.io parazmaŭlaŭ z našymi suajčyńnikami, jakija žyvuć u hetaj krainie.

Ajcišnika, jaki pierajechaŭ u Łatviju paśla 2020 hoda, Devby.io paprasiŭ acanić rynak pracy ŭ cełym i IT-halinu ŭ pryvatnaści.
— Biełaruskija emihranty — vielmi roznyja. Siarod ich jość ałkaholiki, tyja, chto adbyvaŭ pakarańnie, jość ludzi z kučaj žyćciovych prablem, jość ludzi ź invalidnaściu, pažyłyja, jość dziaŭčaty, jakija vyjšli zamuž, jość ajcišniki, fiermiery, jość adzin vielmi viadomy błohier-miechanizatar, mastaki, biźniesmieny, navukoŭcy z Akademii navuk. Vielmi składana abahulnić, nakolki dobra ci drenna jany siabie adčuvajuć na łatvijskim rynku pracy.
Rynak pracy ŭ Łatvii ŭ cełym nievialiki: pa kankretnaj śpiecyjalnaści moža być vybar usiaho z dvuch-čatyroch pradpryjemstvaŭ, a moža nie być jaho ŭvohule. Ale ludziej nie chapaje, i, zdajecca, usie, chto chacieŭ, pracu znajšli. Mahčyma, nie pa prafiesii, mahčyma, ź mienšym zarobkam (choć zarobki narmalnyja), ale znajści pracu možna.
Jak ajcišnik ja mahu raskazać pra svaju halinu. U krainach Bałtyi vielmi raźvitaja śfiera bankaŭskaha prahramnaha zabieśpiačeńnia, tut šmat mižnarodnych kampanij, u tym liku bankaŭ. Zarobki dobryja: naprykład, biznes-analityk u siarednim atrymlivaje 3—4 tysiačy jeŭra bruta (adnimicie tracinu na padatki). Ja sam pracuju ŭ mižnarodnaj kampanii, jakaja stvaraje roznyja pradukty, pry hetym majo padraździaleńnie śpiecyjalizujecca na raspracoŭcy PZ dla apracoŭki kartkavych płaciažoŭ.
Da niadaŭniaha času byŭ vialiki vybar vakansij. Ja sam dvojčy mianiaŭ pracu, i abodva razy pošuk zajmaŭ nie bolš za miesiac. Praŭda, apošni raz heta było daŭno — u 2021 hodzie. Tym nie mienš da hetaha hoda kryzis u halinie nie adčuvaŭsia: pra skaračeńni abo zamarožvańnie zarobkaŭ ja nie čuŭ, naadvarot, zarpłaty raśli na 6—10% u hod (choć paśla vialikaj inflacyi 2022 hoda jany tak i nie viarnulisia da ŭzroŭniu 2021 hoda ŭ realnym vyražeńni).
A voś u 2026 hodzie praz ŠI usio prasieła. Kampanii nie viedajuć, jakaja budučynia ich čakaje, tamu strymlivajuć nabor novych supracoŭnikaŭ i rost zarobkaŭ. Pryčym heta tyčycca navat tych ŠI-śpiecyjalnaściaŭ, na jakija štučny intelekt nijak nie ŭpłyvaje.
— Kali b mnie ciapier daviałosia šukać pracu, było b niaprosta. Mahčyma, daviałosia b achviaravać zarobkam abo pajechać u inšuju krainu ES — tuju ž Polšču ci Litvu, dzie rynak bolšy.
Ale tut prablema nie ŭ Łatvii — prosta ŭ śviecie ciapier takaja situacyja. Usie dumajuć, jak pierabudavać svaje kampanii, kab intehravać ŠI u pracesy. Pakul nie zrazumiejuć, jak heta zrabić, i nie znojduć inviestycyi, najm nie adnovicca. Treba, kab burbałka II łopnuła i źjaviłasia realnaje razumieńnie situacyi.
Na inšyja prafiesii vajna i sankcyi ŭpłyvajuć značna bolš, čym ŠI. Tranzit i handal pa napramkach poŭnač — poŭdzień, zachad — uschod byli adnymi z najvažniejšych kirunkaŭ ekanomiki krain Bałtyi. Z pačatkam vajny ich bolš niama. Z-za hetaha rost ekanomiki zapavoliŭsia, ceny na mnohija tavary vyraśli, u vyniku pakutujuć haliny, na jakija raniej išli zarobki ad handlu i tranzitu.
Restarany, budaŭnictva, navat prajekt Rail Baltica i nacyjanalnaja avijakampanija airBaltic znachodziacca ŭ kryzisie, bo raźličvali na pasažyrapatok ź Biełarusi i Rasii. U toj ža čas raście abaronnaja pramysłovaść.
Što da mihrantaŭ ź Biełarusi, to ŭ mnohich vypadkach jany nie majuć vybaru. Łatvija — nie Polšča (zusim inšaja mova, mienšy rynak), biełarusy ŭ bolšaści svajoj jechali siudy nie na zarobki, a kab zabiaśpiečyć asabistuju biaśpieku dla siabie i svajoj siamji.
«U hramadstvie vysokaja nieciarpimaść da mihrantaŭ u cełym»
Voś što raskazvaje čytač-prahramist, jaki pierajechaŭ u Łatviju ŭ 2018 hodzie:
— U Łatvii sapraŭdy asablivaja situacyja: jość abmiežavańni na nabyćcio nieruchomaści hramadzianami Rasii i Biełarusi, jość ciažkaści z bankaŭskimi rachunkami.
U toj ža čas ź lehalizacyjaj usio davoli standartna. U novych mihrantaŭ samaja vialikaja składanaść — pieršapačatkova trapić u Łatviju: kampanii bolš nie razhladajuć rełakacyju hramadzian RB abo RF. A ŭ tych, chto ŭjechaŭ pa Blue Card pamiž 2020 i 2022 hadami, usio davoli hładka. Jany praciahvajuć žyć i pracavać. Paśla piaci hadoŭ lehalnaj pracy i paśpiachovaha ekzamienu pa łatyšskaj movie na ŭzroŭni A2 ty pierachodziš u status uładalnika PMŽ, i heta vyrašaje tvaje prablemy ź lehalizacyjaj prykładna nazaŭždy.
Jašče praź piać hadoŭ pry žadańni zdaješ ekzamien na naturalizacyju (movu ŭžo treba viedać na ŭzroŭni B1) i čakaješ rašeńnia ab hramadzianstvie — da adnaho hoda. Žyvych prykładaŭ u maim kole pakul niama: jašče nichto nie dasiahnuŭ druhoj piacihadovaj adznaki.
Historyja z movaj dvaistaja da nieprystojnaści. Z adnaho boku, možna spakojna žyć u Łatvii biez łatyšskaj — dastatkova anhlijskaj i ruskaj. Ale kali ŭ ciabie jość dzieci, treba vybirać: albo idzieš u bok hłybokaha pahružeńnia, albo šukaješ bolš darahija varyjanty adukacyi.
U momant pierajezdu moj starejšy syn zakančvaŭ škołu, i padrychtavać jaho da pastupleńnia ŭ VNU na łatyšskaj było niemahčyma, tamu spačatku jon pajšoŭ u płatny kaledž, dzie navučańnie było na anhlijskaj i ruskaj. A vyšejšuju adukacyju jon atrymlivaŭ u inšaj jeŭrapiejskaj krainie.
A małodšaje dzicia naradziłasia ŭ Łatvii, i paśla dziciačaha sadka jano absalutna hatovaje da škoły. Jano razmaŭlaje pa-łatyšsku jak łatyš, choć ni my z žonkaj, ni naša niania nie razmaŭlajem pa-łatyšsku. I voś dla jaho adukacyi ja tut baču fantastyčnyja mahčymaści: syn biaspłatna chodzić u spartyŭnuju škołu i na mnostva hurtkoŭ, choć my žyviom nie ŭ Ryzie.
Tak, łatyšskaja mova vielmi składanaja, ale tut stolki padručnikaŭ, kursaŭ, YouTube-kanałaŭ, što zdać ekzamien A2 nieskładana. Ja vyłučyŭ na vyvučeńnie movy try miesiacy: zajmaŭsia kožny dzień ad dvuch da vaśmi hadzin (u vychadnyja) i zdaŭ ekzamien ź pieršaha razu ź vialikim zapasam.
Viadoma, staŭleńnie da ruskamoŭnych mocna źmianiłasia, ale heta adbyłosia nie tolki ŭ Łatvii.
U 2018 hodzie tut byli ruskija škoły, heta była nastolki ruskamoŭnaja kraina, što ja adčuvaŭ siabie prykładna hetak ža, jak u Minsku. Zrešty, i ciapier ja adčuvaju siabie niadrenna.
Ale tak, jość rečy, jakija nam nie padabajucca. Nie padabajecca antymihranckaja palityka, pryčym nie tolki ŭ dačynieńni da ruskamoŭnych, ale i da tych, chto pryjechaŭ zdalok.
Toje, što ja baču ŭ dačynieńni da ludziej z bolš smuhłaj źniešnaściu, liču nieprymalnym dla Jeŭropy. Paradaksalnym čynam heta niekalki abaraniaje ruskamoŭnych mihrantaŭ.
U mianie jość siabroŭka-łatyška, ź jakoj my razam vyhulvajem sabak. Jana kaža, što ciapier u hramadstvie vysokaja nieciarpimaść da mihrantaŭ u cełym, asabliva da pryjezdžych ź Indyi i inšych azijackich krain. Jany nastolki prykmietnyja na vulicach i žychary tak vostra na ich reahujuć, što raptam palubili ludziej słavianskaj źniešnaści.
Tamu, jak kaža maja siabroŭka, «usio narmalna, vy ŭžo — našy, a voś hetyja nam nie padabajucca».
Źjazdžać my pakul nie płanujem: byt naładžany, z pracaj usio niadrenna. Choć starejšy syn budzie budavać karjeru za miežami Łatvii.
«Kali b u mianie nie było jeŭrapiejskaha pašparta, my b nie mahli tut žyć»
A voś što raskazvaje suzasnavalnik EPAM Leanid Łoźnier, jaki žyvie ŭ Łatvii amal šeść hadoŭ.
— Jašče ŭ 2012 hodzie my nabyli ziamielny ŭčastak pobač z horadam Cesis. Heta serca Łatvii, vakoł — nacyjanalny park Haŭja, vielmi pryhožaje miesca.
Tut jość pryhožy ekałahičny pasiołak Amatcyjems, jaki zadumaŭ łatvijski biźniesmien u toj dobry pieryjad, kali Łatvija była dastatkova pryjaznaj da ruskamoŭnych pryjezdžych i aktyŭna pradavała im DNŽ. Uładalnikam nieruchomaści jana vydavała dakumienty na piać hadoŭ, a potym praciahvała ich biaskonca.
Za hety čas my pabudavali tut dom. Spačatku jeździli siudy jak na daču, a ŭ śniežni 2020 hoda pierajechali. Vyrašyli, što lepš pahladzim zboku, jak chutka radzima vierniecca da spakojnaha stanu. Da hetaha času jašče čakajem.
— Jak za apošnija hady ŭ Łatvii źmianiłasia staŭleńnie da vas asabista i da ruskamoŭnych mihrantaŭ u cełym?
Z boku dziaržavy stała značna składaniej. Mnohija ludzi, ź jakimi ja mieŭ znosiny paśla 2020 hoda, užo nie ŭ Łatvii. Maje ajcišnyja siabry žyvuć pieravažna ŭ Polščy abo na Kipry. Niekatoryja zastajucca ŭ Łatvii, ale ŭžo zadumvajucca.
Kali b u mianie nie było jeŭrapiejskaha (partuhalskaha) pašparta, my b nie mahli tut žyć.
U našym pasiołku pieršyja źmieny stali prykmietnyja jašče ŭ 2014 hodzie: pierastali źjaŭlacca novyja rasijskija pakupniki, bo Łatvija ŭzmacniła praviły ŭ śfiery nieruchomaści. Tady heta tyčyłasia tolki rasijan, a z 2022 hoda — i biełarusaŭ.
Ale my ŭžo ŭbudavalisia ŭ hetaje žyćcio. Pryroda tut padobnaja da Brasłaŭščyny abo Naračanskaha kraju — maich lubimych miaścin u Biełarusi. U hetym sensie ja adčuvaju siabie jak doma. Kulturnaje asiarodździe taksama dastatkova mnie blizkaje. Ale łatyšskuju movu ja tak i nie vyvučyŭ, bo ŭsio jašče spadziajusia na viartańnie na radzimu.
— Adsutnaść movy stvaraje dyskamfort?
U pobycie praktyčna niama. Usio ž łatyšy bolš talerantna staviacca da ruskamoŭnych pryjezdžych, čym da svaich ruskamoŭnych suhramadzian, jakija tak tołkam i nie vyvučyli łatyšskuju. U Cesisie jość tolki adno miesca — krama kancylarskich tavaraŭ, dzie niemaładaja pradaŭščyca skryviłasia, kali ja ŭpieršyniu spytaŭ u jaje niešta pa-rusku. Ciapier ja źviartajusia da jaje pa-anhlijsku. Praŭda, pa-anhlijsku jana nie vielmi razmaŭlaje, a pa-rusku nie choča. Tamu samaja prablematyčnaja pakupka ŭ mianie — heta kancylarskija tavary.
U astatnich miescach ja nie adčuvaju nijakich prablem. Niekalki sotniaŭ łatyšskich słoŭ ja ŭsio ž viedaju i zaŭsiody pačynaju razmovu z pryvitańnia pa-łatyšsku.
Paśla hetaha ź ludźmi starejšaha pakaleńnia mahu pierajści na ruskuju, i heta zaŭsiody sustrakajecca dobrazyčliva. Z moładździu ž treba adrazu razmaŭlać pa-anhlijsku, i ŭsio taksama budzie dobra.
Tyja, z kim ja daŭno znajomy, viedajuć, što ja — biełarus i chacieŭ by viarnucca ŭ Biełaruś, heta apraŭdvaje mianie ŭ ich vačach. Aficyjanty ŭ kaviarniach hetaha, viadoma, nie viedajuć. Ale kali jany čujuć, što my z žonkaj razmaŭlajem pamiž saboj pa-rusku, jany z uśmieškaj pierachodziać na ruskuju, kali vałodajuć joju.
Ź inšaha boku, jany całkam mohuć dapuskać, što my ŭkrainskija biežancy. Uvohule, usie hetyja naratyvy ŭ Łatvii pieraplecienyja nievierahodnym čynam.
— Padsumoŭvajučy łatvijskuju temu: vy ŭ Łatvii, tamu što nieruchomaść, tamu što blizki mientalitet i zvykły klimat?
Klimat jakraz nie: letam tut kłasna, ale zimoj — sumna. Heta ž na 500 km na poŭnač ad Minska, i karotki śvietłavy dzień zimoj pamnažajecca na pachmurnaje nieba — depresiŭnaja štuka.
U płanie klimatu mnie bolš padabajecca Partuhalija. Družalubnaja i simpatyčnaja kraina, ale svojeasablivaja: tam žyvuć vielmi dušeŭnyja ludzi, drenna prystasavanyja da sistematyčnaj pracy. Ja ž vychavany ŭ tradycyi adkaznaści i dyscypliny, i sutyknieńnie z hramadstvam, u jakim hetyja paniaćci nadzvyčaj asłablenyja, dla mianie — kašmar i nieparazumieńnie. Tamu ŭsio ž Łatvija.
Tut u nas kamfortnaje žyllo, a vakoł — vielmi pryhožaja pryroda. Jedzieš z našaj vioski ŭ Cesis pa pradukty, hladziš pa bakach i dumaješ: jak pryhoža! Tut ja adčuvaju siabie jak doma, amal jak u Łahojskim rajonie, dzie žyŭ apošnija 20 hadoŭ pierad adjezdam. Tamu ja tut.
Ciapier čytajuć
«Ciapier mnie čužaja sama kancepcyja ŭžyć niešta, čaho ty nie viedaješ». Vialikaja hutarka ź Ivanam Šyłam pra biznes, zarablańnie z dapamohaj ŠI, žančyn i botaks
Kamientary