Kastryčnickaja revalucyja: možna nie śviatkavać, adznačyć varta
7 listapada — 95 hadoŭ ad pieravarotu 1917 hoda. Piša Siarhiej Chareŭski.
«Ačyščalny vichor revalucyi źmioŭ usie pieraškody!»
Mark Šahał
Kali byŭ mały — z asłodaju razhladaŭ antyrasiejski płakat Ceślera i Vojčanki, na jakim dźviuchhałovy
Dvaccać hadoŭ tamu, dziesiać hadoŭ tamu, dy navat paru hadoŭ tamu ja kpiŭ ź dziaržaŭnaha śviata RB — Dnia Kastryčnickaj revalucyi 1917 hoda… Staŭleńnie da hetaje padziei było nieadnaznačnym i ŭ samich uładaŭ, što hetaje śviata zachavali.
Možna, viadoma, adkinuć detali pra šturmy, załpy, natoŭpy, nazvy i budziem mieć, u vyniku — kałasalny histaryčny pieravarot, što paciahnuŭ za saboju łancuh hłabalnych padziejaŭ, u vyniku jakich raspałasia Rasiejskaja impieryja, zdabyli niezaležnaść Finladyja i Polšča, krainy Bałtyi, a ŭrešcie, praz 74 hady, prajšoŭšy stadyju sacialistyčnych ekśpierymientaŭ, i Biełaruś…
Čytaju ŭ «Dziońniku» Ruščyca zapis, zrobleny voś takim pachmurnym listapadaŭskim dniom, u hłuchim tady kutočku na ŭskrajku Nalibockaje puščy, u Bahdanavie: «Viadziecca pra stvareńnie mahutnaje Biełaruskaje dziaržavy (…) Biednaja Rasieja! Usie vyrakajucca jaje
Taja revalucyja sparadziła i vialikaje mastactva. Pierakanany — fienomien Viciebska, uźloty Šahała, jaki bahomiŭ tuju revalucyjnuju vichuru da konca dzion, i Maleviča byli b niemahčymyja…
Zrešty, jak šmat što inšaje… Možna nie śviatkavać, a voś adznačyć varta.
-
«Biełaruś — pryhožaja, čystaja, ale jaje dušać kirzavyja boty». Biełaruski paviljon u Vieniecyi staŭ siensacyjaj
-
Ty ruskamoŭny čałaviek śvietu ci ty čałaviek biełaruski? Kiejs Nasty Rahatko
-
«Vałasy dybaram». U jutubie źjavilisia videaroliki pa historyi Biełarusi, ad pačatku da kanca napisanyja štučnym intelektam
Kamientary