Šukiełojć
Anton Šukiełojć naradziŭsia 19 lipienia 1915 hodu ŭ siamji Antona i Benedety ź Pieciukievičaŭ u vioscy Jakieleŭščyna Župranskaj parafii Ašmianskaha pavietu Vilenskaj huberni. Baćka jahony mieŭ haspadarku i handlavaŭ lesam. U 1939 hodzie Anton zakončyŭ adździaleńnie słavianskaj filalohii i etnahrafii humanistyčnaha fakultetu Vilenskaha ŭniversytetu. Byŭšy vučniem himnazii, naležaŭ da biełaruskaha hurtku sacyjalistyčnaj moładzi, jakim kiravaŭ viedamy advakat Alaksandar Baranovič, a ŭ časie ŭniversyteckich studyjaŭ — da hrupy studentaŭ, jakaja vydavała časapis biełaruskaj sacyjalistyčnaj dumki «Zołak», idealahična nabližany da eseraŭ. Ad 1940 hodu byŭ zahadčykam adździełu aśviety haradzkoj upravy ŭ Ašmianie. Na druhi dzień niamiecka-savieckaj vajny jaho aryštavała NKVD. Vyzvaliŭsia z turmy ŭ vyniku nalotu niamieckaj avijacyi. Ad 1944 hodu — na emihracyi ŭ Niamieččynie, ZŠA. Pracavaŭ tavaraznaŭcam pry instytucie vytvorčaści mody i ŭ kramie vopratki Orbakh.
Braŭ jon čynny ŭdzieł uva ŭsich pačynańniach biełaruskaj dyjaspary, staŭsia jaje sapraŭdnym symbalem. Jak niekali ŭsie emihranty ŭ Złučanyja Štaty prachodzili praz bramu na vyśpie Elis, hetak usie emihranty i hości ź Biełarusi prachodziać praz dobrazyčlivyja i razumnyja ruki spadara Antona Šukiełojcia.
Zdaroŭja Vam, spadaru, i niastomnaści!
Lavon Jurevič
«Miesiacami ŭ kabinie, na siabie zabiŭ. I staŭ pytać: moža, žonka taksama budzie pracavać?». Čamu emihracyja raźbivaje siemji i što rabić, kab usio papravić
Kamientary