Šarecki – skuł*
Siamion Šarecki, kiraŭnik apošniaha Viarchoŭnaha Savietu lehitymnaha sklikańnia, u lipieni pierajechaŭ ź Vilni ŭ ZŠA. Jon atabaryŭsia ŭ Kliŭlendzie, histaryčnym centry biełaruskaj emihracyi, i žyvie pakul u centry dla takich palitemihrantaŭ, jak jon.
Kali telefanuješ tudy, tabie adkazvaje — na niejkaj bałkanskaj movie — dziažurny na vachcie: “Šarecki? Ne znam, ne znam…”. Dziažurny nia viedaje ni anhielskaj, ni rasiejskaj. Inšym razam šancuje natrapić na žančynu, jakaja trochi razumieje biełaruskuju i viedaje kolki słovaŭ pa-anhielsku. “Skuł! Šarecki — skuł!”
Udzień Siamion Šarecki vučycca anhielskaje movy, naviedvaje škołku. Kali ja daviedavajusia pra heta, mnie čamuści pryhadvajecca jahonaja kuluarnaja mianuška — Šaryk.
Miraž palityčnaje ci ekanamičnaje emihracyi zvabiŭ dziasiatki biełaruskich hramadzkich dziejačoŭ. U Biełarusi heta byli pavažanyja, zapatrabavanyja ludzi. Za miažoju 90% ź ich — vykinutyja z hramadzkaha žyćcia. Zarablajuć na chleb, atrymlivajuć materyjalnyja dapamohi, stočvajuć kancy z kancami. I jany, i navat pieršaje pakaleńnie ichnych naščadkaŭ buduć pačuvacca ludźmi druhoha hatunku. Nie tamu, što tamtejšaje hramadztva asabliva dyskryminacyjnaje (heta jakraz-taki ŭ Biełarusi pabytovy fašyzm bujaie). Prosta — nie svajo.
Adzinki zajmajucca za miažoj pracaj, bolš ci mienš adpaviednaj svajmu byłomu hramadzkamu stanovišču na Baćkaŭščynie. Usie — hublajuć aŭtarytet u vačach suajčyńnikaŭ. Pra ich zabyvajucca…
Barys Tumar
* Skuł — school, anh. — škoła.
Kamientary