Uładzimir Žyłka. Niama zbavieńnia aproč pieknaty...
Z kłasiki biełaruskaj litaratury.
Niama zbavieńnia
Aproč pieknaty.
Ŭ maim maleńni
Adzinaja ty.
Adnej miž dzievaŭ
I viernych žanok
Vysokich śpievaŭ
Adviečny zarok!
Pramień śvitańnia
I soniečny hość,
Ludziej vitańnia
Ty vartaja jość!
O, budź chvalona,
Vialičana budź! —
Taboj zbaviony
Nie vyznaje žudź.
Malu j hukaju
Ŭ niaŭchilnuju siń:
— Z tuhoj adčaju
Mianie nie pakiń!
Ŭ bai žyćciovym
Advahi prydaj,
Nadziei słovam
Mianie pryvitaj.
Paklič pavieŭna
I radaść raźli,
Dazvol mnie peŭna
Stupać pa ziamli.
* * *
Uładzimir Žyłka naradziŭsia 27 traŭnia 1900 hodu ŭ vioscy Makašy (Niaśvižčyna). Junakom Žyłka vitaŭ abviaščeńnie 25 sakavika 1918 hodu Biełaruskaj Narodnaj Respubliki: «Pad štandar bieł-čyrvona-bieły
Hartujsia, rać, advažna, śmieła,
Advažnych, chrabrych vajaroŭ!..» Ad 1921 hodu žyŭ u Vilni, ad 1923-ha vučyŭsia ŭ Prazie, na tahačasnaj «prahramie Kalinoŭskaha», u 1926 hodzie pierajechaŭ u BSSR. Saviety aryštavali Žyłku ŭ 1930 i ŭ 1933-m źviali ŭ mahiłu ŭ vysyłcy, ŭ Uržumie. Byŭ Žyłka adnym z najvialikšych biełaruskich paetaŭ.
* * *
Štodzionna ŭ rubrycy «Litaratura» na sajcie NN — novyja tvory i minijatury. Čytajcie dla serca, čytajcie dla rozumu, čytajcie dla movy.
«Miesiacami ŭ kabinie, na siabie zabiŭ. I staŭ pytać: moža, žonka taksama budzie pracavać?». Čamu emihracyja raźbivaje siemji i što rabić, kab usio papravić
Kamientary