Listy ŭ redakcyju
Raki viartajucca
Biełaruś bahataja na aziory. Niadaŭna supracoŭnik labaratoryi vozieraznaŭstva pry BDU raspavioŭ mnie cikavuju reč: našyja aziory pačynajuć ačyščacca.
Źviazana heta z ekanamičnym stanoviščam. Kałhasnyja statki bujnaj rahataj žyvioły skaracilisia amal udvaja, a značyć, i ścioki z fermaŭ u vadajomy skaracilisia na stolki ž. Mineralnych uhnajeńniaŭ, jakija vyklikajuć źmieny ŭ bijalahičnym režymie rekaŭ i azioraŭ, ciapier raskidajuć u piać razoŭ mieniej.
A voś i paćvierdžańnie maich słovaŭ. Voziera Sialava niekali było vielmi bahataje na rakaŭ, jakija, jak viadoma, žyvuć tolki ŭ čystaj vadzie. Łavili ich usie, ledź nia cełymi vioskami. I voś hadoŭ dziesiać tamu jany źnikli, zdavałasia b, nazaŭždy... Ale apošnim časam ja ŭsio čaściej čuju, što ich bačyli to tut, to tam. A adnaho razu i sam bačyŭ raka – navat pamacaŭ i padziviŭsia. Sapraŭdny, nie mutant.
Aleh Ivanoŭski, Miensk
Mova nadmahillaŭ
Byŭ na Radaŭnicu na Ŭschodnich mohiłkach Miensku, kab ušanavać pamiać blizkich mnie ludziej. Znoŭ kinulisia ŭ vočy nadpisy na nadmahillach pobač z pachavańniem Michasia Tkačova.
Pa pravy bok – mahiła akademika ad biełaruskaj movy. Usio žyćcio mieŭ ź jaje chleb, zvańni i pasady, a jak nadyšoŭ “momant iściny”, na nadmahilli – i praz “o”, i navat praz dva “ł”. Pa levy — pachavańnie druhoha akademika, na hety raz užo ad biełaruskaj litaratury. “Ad imia i pa daručeńni” dziesiacihodździami paśviŭ našych piśmieńnikaŭ, taksama mieŭ z hetaha niebłahi kavałak, a na mahile – ni słova pa-biełarusku. Taksama rasiejskamoŭny nadpis na susiednim nadmahilli narodnaj artystki z Kupałaŭskaha teatru. U dalokim pokucie Ŭschodnich mohiłak pachavańnie palityka, jakoha abjaŭlali ledź nie vyratavalnikam biełaruskaha narodu. A na kamieni nad pachavańniem ni słova na movie hetaha narodu.
Skažacie, niabožčyki nia majuć adnosinaŭ da nadpisaŭ na miescach svajho viečnaha supačynu. Ale ž ichnyja naščadki, jakija nadmahilli stavili, cudoŭna viedali, što dla ichniaha baćki, dzieda, maci, babuli ŭ ziamnym žyćci było najvažniejšym.
Pobač z toj ža mahiłaj Tkačova znachodzicca pachavańnie słynnaha ŭ Biełarusi lekara, kolišniaha partyzanskaha doktara, jaki viarnuŭ zrok tysiačam našych ziemlakoŭ. Taciana Biryč nie była ni biełaruskim movaznaŭcam, ni dyrektaram Instytutu biełaruskaj litaratury abo movy, ni biełaruskim palitykam, a nadpis na jaje nadmahilli biełaruski. Jak i na nadmahilli Zaira Azhura, niebiełarusa pa kryvi, ale biełarusa pa śviadomaści. Jak i na nadmahilli kolišniaha pieršaha sakratara Mienskaha harkamu KPB Bartaševiča.
Ništo tak pierakanaŭča nia śviedčyć praŭdu, jak nadmahilli…
Michaś Čarniaŭski
Kamientary